.

Font Size

SCREEN

Profile

Direction

Menu Style

Cpanel

GRIJEH I SAKRAMENT ISPOVIJEDI

 

Osje?aš li se slab ili grešan? Ljudi ?esto misle da je grijeh u biti, nešto dobro. To je uživanje, ugodnost, udobnost. Postoji samo jedan problem - ne svi?a se Bogu... i zato ne možemo griješiti. A ako ipak griješimo - Bog ?e nas kazniti.
To je pogansko gledanje!
U biti, grijeh je otrov, koji ubija sre?u ?ovjeka, njegovu nutarnju radost, harmoniju, osje?aj smisla života. Ako griješim živim u tuzi, u nervozi, besmislenosti, na neki na?in, nisam više ?ovjek... Bog ne želi grijeh jer On, naš Tvorac, najbolje zna što nam je potrebno da živimo u miru i sre?i. Grijeh donosi duhovnu smrt.

Smrtni i laki grijeh
Katekizam veli: Namjerno tj. znaju?i i hote?i, izabrati nešto što se teško protivi božanskom zakonu i ?ovjekovoj kona?noj svrsi, zna?i po?initi smrtni grijeh. On u nama razara ljubav bez koje je nemogu?e vje?no blaženstvo. Ako se za to ne kajemo, taj nas grijeh vodi u vje?nu smrt.
Najgore je ako netko ?ini laki grijeh zbog toga što on još nije smrtni! Ovdje ima puno zla. Taj grijeh pokazuje oholost ?ovjeka, nezahvalnost, unutarnji nered (srce je podijeljeno). I ovaj laki grijeh ?ini mnogo nereda u našem duhovnom životu, ubija gorljivost za razvoj. Ako netko ?esto puta ?ini laki grijeh - to može zna?iti da je ravnodušan prema Bogu! To ra?a mlakoš?u i može donijeti plodove teških grijeha...
Druga stvar je, ako netko ?ini lagani grijeh zbog nepažljivosti ili je slab. On ne ?ini veliku štetu... Ipak, trebamo napredovati u o?iš?enju sebe do kraja...

 

Kada zapo?inje grijeh? Što ostavlja za sobom?

Najprije je KUŠNJA. Kušnja je nešto normalno. Doživio ju je i Isus. Ona je prilika da možemo rasti u vjeri, potvrditi naš izbor Boga, jedinog Gospodina, možemo spoznati i svoje stanje. Ako odmah ne odbacim kušnju na putu ka grijehu dolazi ?esto puta nesvjesno angažiranje tijela i ?ula.
Onda slijedi RAZGOVOR S KUŠNJOM, S LOŠIM MISLIMA. ?ovjek je provociran preko kušnje. Ako se ne odlu?i na grijeh nije kriv, ali ipak bespotrebno troši snagu, vrijeme i to se može završiti grijehom. Slijedi BORBA. Ako netko duže vrijeme dozvoljava loše misli - one ne?e lako nestati.
O grijehu odlu?uje ODLUKA. Dovoljna je odluka u mislima. Ne moram ukrasti nov?anik. Dosta je ako odlu?im da ga uzmem - to je ve? grijeh.
Poslije odluke obi?no slijedi REALIZIRANJE loše odluke.
SVAKI GRIJEH KOJI SE PONAVLJA RAĐA SKLONOŠ?U, MANOM, SLABO?OM KARAKTERA. STALNO PONAVLJANJE - RAĐA OVISNOŠ?U - ONDA NASTUPA TEŠKA OVISNOST, ?OVJEK NIJE U STANJU KORISTITI SVOJU SLOBODU.

OSLOBOĐENJE od grijeha ?esto puta nije stvar jedne molitve ili Ispovijedi. U trenutku odrješenja mi smo nanovo ?isti, ali da se ovi grijesi više ne ponavljaju potreban je proces koji zahtijeva obi?no više vremena, rada na sebi i pokoru.
Da bi kroz staklo mogla pro?i zraka sunca, ono mora biti ?isto. Ne ovisi to od sunca, ve? od stakla! Bog je Svjetlost svijeta. U procesu o?iš?enja gledamo prije svega na cilj, na naše zvanje! Mi smo pozvani na svetost života i vje?nost s Bogom, koji je Ljubav. Ne možemo letjeti k Bogu na krilima promatranja i molitve, ako imamo sa sobom cijelu prtljagu zemaljskih želja, koje nisu u slozi sa našim zvanjem za nebo.
Tri su koraka na putu oslobo?enja od grijeha:
1. o?istiti se od teških grijeha,
2. osloboditi se od lakih grijeha,
3. o?istiti se od nesavršenosti i svake navezanosti srca koje nas vu?e ka grijehu.
Da možemo prihvatiti o?iš?enje od Boga (samo nas On može o?istiti - sami to ne možemo) trebamo dvije kreposti: strpljivost i poniznost.
a. Strpljivost je povezana s pokorom, a najbolja pokora nije to, što sami sebi zadamo ve? ono što donosi život, obveze staleža u kojem živimo. Ljubav sve izdrži. Ukoliko je više pokore utoliko je više spremnosti za strpljivost. Ukoliko više treniraš pokoru toliko si više spreman za borbu strpljivosti.
b. Poniznost nam pomaže prihvatiti sebe sa zahvalnoš?u. Ako smo ponizni ne?emo se živcirati, ?uditi, brinuti, ili zaustavljati u trenutku kada iskusimo vlastitu nemo? i slabost.
Ne?emo gledati na druge - što oni misle... ako povjerujemo da je Gospodin naš sudac!
Na putu obra?enja najja?e sredstvo je susret s Gospodinom u sakramentu Ispovijedi.


ISPOVIJED KAO DAR, SAKRAMENT I IZRAZ PRIJATELJSTVA

Ispovijed kao dar

?esto puta tema Ispovijedi ra?a kod nas nemir, strahove, loše uspomene. To je ponekad i normalno zbog toga što u Ispovijedi trebamo priznati ono, što nismo dobro u?inili, priznati našu oholost i sebi?nost, naše mane.
U našoj Zajednici ?esto pokušavamo gledati na Ispovijed kao na dar, sakrament - susret s Kristom koji donosi milost, te kao izraz prijateljstva prema Bogu.
Ispovijed jest dar Boga za nas, a ispovijediti se, naš je dar za Boga.
Jedan  ?ovjek dobio je od majke lijep prsten. Kad majka više nije bila živa taj prsten je bio znak jedinstva i zahvalnosti. Na žalost prsten je jednom pao na zemlju i na dragom kamenu koji ga je ukrašavao nastala je duboka pukotina.  ?ovjek je htio popraviti prsten, ali svaki zlatar koji ga je pogledao, odgovarao je da to nije mogu?e: " Pukotina je preduboka". Ipak, na kraju je našao jednog starog zlatara koji je rekao da može popraviti ovaj prsten i pitao ga ima li pouzdanje u njega. "Da", odgovorio je ?ovjek. Kada se vratio poslije dva tjedna, zlatar mu je pokazao prsten na ?ijem je kamenu uradio lijepu ružu a pukotina se promijenila u stabiljku ruže. Iznena?en je pogledao. Da, to je isti prsten, ali sada još ljepši i vrjedniji, jer je na kamenu umjesto pukotine bio lijepi cvijet. Isti, a ipak ljepši.
Tako i na našoj duši svaki grijeh ostavlja tragove i „pukotine”. Grijehom uništavamo našu dušu, ali ako predamo Isusu naše grijehe i dozvolimo Mu da na njima radi - postajemo još bolji. On može iscijeliti naše rane. Mi smo uistinu otkupljeni Krvlju Krista i ništa ne može uništiti to otkupljenje. Grijeh koji na po?etku izgleda kao pobjeda sotone na kraju je ve?om Kristovom pobjedom, ako se predamo u ruke Krista jedinog Spasitelja ?ovjeka. Rim 5, 20: „gdje se umnožio grijeh, nadmo?no izobilova milost”. Bogu se ne svi?aju naši grijesi i oni su za Njega uvreda, ali On nas voli bezuvjetno, još više nas traži, kao pastir izgubljenu ovcu. Ako smo pali u grijeh - nije to zapreka za Boga - po Krvi Kristovoj naši padovi nisu zapreka, možemo postati još više sveti i iskusiti veli?inu milosr?a i ljubavi Boga.

Ispovijed kao sakrament

Samo Bog jedini oprašta grijehe. Isus ima vlast na zemlji otpuštati grijehe (usp. Mk 2,10).

Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, u životu i u djelovanju bude znak, oru?e opraštanja i pomirenja što nam ga je on pribavio cijenom svoje Krvi. Ipak je vršenje vlasti odrješivanja povjerio apostolskoj službi, (KKC 1442). Prvog dana poslije svojeg uskrsnu?a Isus je rekao apostolima: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,22-23). Oproštenje grijeha po?injenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakrament obra?enja, ispovijedi, pokore ili pomirenja (KKC, 1486).
Sakrament je prije svega susret s milosrdnim Ocem, sa Isusom, Dobrim Pastirom, koji želi, govore?i slikovito, izvaditi iz trnja grijeha izgubljenu ovcu, te iscijeliti njezine rane. Po Duhu Svetom i služenju Crkve (sve?enika), Bog izlijeva svoju milost oproštenja. Možda je sve?enik koji nas ispovijeda optere?en razli?itim problemima: umor, godište, nevrijeme, bolest, ili osje?amo da nas ne razumije ili nije dao dobar savjet. Trebamo se moliti i za sve?enika kojemu dolazimo na Ispovijed. Sakrament, dakle, nije samo susret sa sve?enikom. Prije svega to je susret s Bogom, s Isusom koji nas pere svojom Krvlju (usp. Otk 7,14). Treba u to vjerovati neovisno od naših osje?aja - npr. osje?am li se poslije Ispovijedi bolje. Bitna je i naša vjera i ?ini: u svom srcu kajanje, u svojim ustima ispovijed, u svom vladanju poniznost i potpuna zadovoljština (usp. KKC 1450). Katekizam (1454) savjetuje da je dobro za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti u svijetlu Božje Rije?i (npr. Rim 12-15; 1 Kor 12-13; Gal 5; Ef 4-6). Sveti P. Pio je ?esto puta bio strog u ispovijedi, posebno ako je vidio da ?ovjek koji dolazi nema raskajano srce i misli da je njegov grijeh sitnica: „Sitnicama vrije?ati Boga! Idi van!” Doga?alo se da nije udijelio oproštenje- „ne radim to da te pošaljem u pakao ve? u nebo!”. „Idi najprije, uvedi red u svoj život, a kasnije ?u te ispovijedti”. Onima koji su dolazili u strahu rekao je: „Nisi li ljubio Boga u prošlosti? Ne ljubiš li Boga? Ne želiš li ljubiti Boga uvijek? Oprošteni su ti grijesi mnogi jer si ljubio mnogo! (usp. Lk 7,47). Dakle, ne boj se! Bog sve može odbaciti u svojim stvorovima... ali ne može odbaciti ?ovjeka koji ima iskrenu želju ljubiti Ga”. „Ako biste znali koliko je dragocjena jedna duša! Duše nisu poklon! Treba je kupiti. Ne znate li koliko je platio Isus?! Istim novcem treba platiti i danas”. „Isuse, Marijo, smilujte se! O Isuse prikazujem Tebi ovu dušu, moraš je obratiti, spasiti; ... Prikazujem za nj sebe”.

Ispovijed kao izraz prijateljstva

Tre?i je pogled na Ispovijed kao izraz prijateljstva. Isus ne želi da budemo Njegovi robovi, nego „prijatelji” (usp. Iv 15, 13-15). Ovo prijateljstvo možemo razvijati preko Ispovijedi. S pravim prijateljem susre?emo se ne samo jedanput u godini ve? ?esto puta, ne da nešto obavimo za sebe ili zato „što moramo” zbog zakonskih obveza te znamo govoriti „ispri?avam se” ako smo ga povrijedili. U prijateljstvu ne govorimo: „što moram ?initi za tebe?” ve? „što mogu, što želiš, kako te mogu iznenaditi, kakvi su tvoji snovi?”
Krv Kristova o?ituje preveliku ljubav Boga i dokaz je Njegovog prijateljstva prema nama. "Imajmo pogled upravljen na Kristovu Krv, te shvatimo kako je dragocjena njegovu Ocu: prolivši je naime za naše spasenje, dao je milost obra?enja cijelome svijetu” rekao je sv. Klement Rimski (II. st.). Ovo je Njegova pravda, da dok smo bili grješnici On je dao za nas svoj život, On ljubi uvijek prvi. Bog ?eka na naš odgovor, želi da budemo osobno, kao Zajednica Krvi Kristove ili Crkva lijepi i ?isti kao zaru?nica za svojega zaru?nika. ?esta Ispovijed, posebno ako je povezana s duhovnim vodstvom u pouzdanju, iskrenom razgovoru, poslušnosti Božjoj Rije?i i savjetima može pridonijeti velikom razvoju i rastu u našem duhovnom životu: uvoditi nas u duboko prijateljstvo s Bogom i u savršenost života.


Družba Misionara Krvi Kristove

Priprema za primanje sakramenta pomirenja

ISPIT SAVJESTI ZA ŽIVOTNU ISPOVIJED


Sv. Ignacije preporu?uje da se za životnu ispovijed ispitamo od djetinjstva kad smo došli do uporabe razuma do sadašnjeg trenutka gledaju?i godinu za godinom, razdoblje po razdoblje, sje?aju?i se mjesta u kojima smo živjeli i djelovali kao i dužnosti koje su nam bile povjerene prema staležu, zvanju i zanimanju (roditelj, u?enik, radnik, poslodavac ...).
Težina grijeha ovisi o naravi grijeha i o tomu koliko je osoba svjesna da ga ?ini te koliko voljom pristaje uz njega. Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: «Smrtni je grijeh onaj kojem je objekt teška stvar, u?injen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom.»1 Laki se grijeh ?ini kad se u lakoj stvari ne održava mjera što je propisuje moralni zakon ili kad se moralni zakon krši u teškoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog pristanka.2
Za sve grijehe trudim se u poniznosti što to?nije odrediti koliko puta sam što u?inio ne umanjuju?i ni uve?avaju?i brojku teže?i istini koja ?e me jedina osloboditi.
Prilike u kojima sam po?inio neki grijeh treba spomenuti kada su one utjecale na težinu grijeha paze?i da se ne opravdavam kao i da se pretjerano ne ocrnjujem da bih izazvao dojam kreposti.

Opširnije:ISPIT SAVIJESTI1

ŽIVOTNA ISPOVIJED

Pomirenje s Bogom - Sakrament pomirdbe - Sveta ispovijed

Po milosti koju smo primili na krštenju, postali smo djeca Božja, Kristova bra?a i sestre te ?lanovi Crkve i trebali bismo živjeti po Njegovu Evan?elju. No na žalost doga?a se protivno: svojom voljom postajemo neposlušni Bogu i time ?inimo zlo koje nazivamo grijeh.
Ne griješimo samo kad ?inimo zlo, ve? i kada ne ?inimo dobro koje bismo mogli i trebali ?initi.

Grijeh nam razara dušu i tijelo, uništava nas i naše obitelji, jer smo se po grijehu udaljili od Boga, izvora svakog dobra, koji nam želi dobro i prebiva samo u ?istoj duši, a dali smo mo? Sotoni – ?avlu da mrcvari, uništava nas i našu djecu. Zato prekinimo to zlo i pustimo da Bog u?e u naša srca. To možemo u?initi temeljitom životnom ispovijedi.

Sam Gospodin Isus nam je rekao: „Perite ?esto svoje haljine.“ – a koliko ?esto i dobro ih mi peremo? Zamislite da godinama nosimo jednu haljinu i nikad je ne operemo, na njoj bi se nakupilo toliko prljavštine da bi se na kraju raspala.

A tako i naša nježna duša koja neprestano ?ezne za Bogom i pla?e u nama, svakim danom postaje sve prljavija i crnja. operimo svoju dušu, vratimo joj ljepotu koju je primila na krštenju i dopustimo našem dragom Isusu da može djelovati u našim životima i da nas ozdravi duhovno i tjelesno.
Svi smo grešnici: „Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i nema u nama istine.“ (1. Iv 1,8)

Ovo je samo podsjetnik, da dobijemo spoznaju što je sve grijeh, ?ime i kako griješimo, naravno da uvijek nešto promakne i da se nikada ne može sve napisati i sabrati na jednom mjestu, kona?ni sudac je dakako opet naša zdrava savjest, koja bi nas trebala upozoriti da smo nešto sagriješili.

Dakle, ako smo odlu?ili pokajati se, popraviti zlo i nepravdu koja je grijehom u?injena, skrušeno i na koljenima zamolimo Gospodina da nam oprosti. Bilo bi dobro zamoliti Duha Svetoga da nam pomogne otkriti što smo sve sagriješili. Uzmimo olovku i papir i po samom sje?anju napišimo svaki i najmanji grijeh koji smo po?inili kroz cijeli život, od najranijeg djetinjstva, do ?asa ispovijedi. Ne smijemo namjerno zatajiti ni najmanji grijeh, jer tada ispovijed ne?e biti potpuna – životna.

Recimo iskreno sve grijehe pa i one (ako ih imamo) koji ovdje nisu zapisani.
Da se lakše odlu?imo i pokajemo dobro je da pomislimo na tri križa:

Pomislimo najprije na križ na kojem je Gospodin naš Isus Krist satima prikovan visio, da zadovolji Božjoj pravdi za naše grijehe. Gle, koliko nas je ljubio! A kako sam mu ja uzvra?ao/la i koliko sam ga vrije?ao/la!?
Zatim pomislimo na drveni križ na vlastitom grobu, ispod kojega ?e biti moje istrunulo tijelo. A besmrtna duša, gdje ?e ona biti? Da li u nebu, ili u ?istilištu, ili u paklu, gdje bol ne prestaje niti se vatra gasi, gdje škrgut zuba vje?no traje.
I na koncu pomislimo na križ koji ?e se pojaviti na nebu, kad se Sin Božji pojavi u sjaju slave svoje, da sudi žive i mrtve. I ja ?u se tada pojaviti pred Njim u svom uskrslom tijelu. Da li ?u tada „proplakati od radosti“ ili od o?aja i užasa ?ekaju?i kona?nu osudu, na drugu smrt u vje?nom paklu?

Bra?o i sestre,
Isus vas s ljubavlju i strpljivo ?eka, tako ti je blizu ako ga prizoveš, ili ostaje daleko ako ti tako želiš. Ako Ga pustiš u svoje srce, dat ?e ti nadnaravnu snagu da se odupreš grijehu i napastima. Ponizno priznaj svoje grijehe, prihvati isusa Krista kao svog Spasitelja, dopusti mu da o?isti i u?ini od tebe novog ?ovjeka.

O koliki su propali zbog manjkave ispovijedi! – znamenita je re?enica svete Tereze Avilske.
MOLITVA PRIJE SVETE ISPOVIJEDI

Pomolimo se najprije Pre?istoj Zaru?nici Duha Svetoga, Presvetoj Djevici Mariji, da nam izmoli svjetlost Duha Svetoga – da uzmognemo spoznati svoje grijehe.

„Do?i Duše Sveti, napuni mi dušu svojom miloš?u i užezi u meni oganj svoje ljubavi, da se uzmognem od srca pokajati za svoje grijehe i iskreno ih ispovjediti i od Tebe za njih oproštenje zadobiti.“ Amen.
Na svetoj ispovijedi reci sve što imaš na savjesti, jasno, bez ikakva straha i stida!!!
Stidjeti se moramo onda kada griješimo, a ne kad se obra?amo Bogu i nastojimo se popraviti, da budemo pravi sinovi i k?eri Božji. Služi nam na ?ast i utjehu, priznanje i skrušeno pokajanje!
Obavezno prije ispovijedi moramo sve oprostiti svima, koji su nam u?inili bilo kakvo zlo, nepravdu ili nas mu?ili bilo ?ime.
Ispovijed ne vrijedi ako namjerno zatajimo teški grijeh. To je svetogr?e!
Da bismo dobro obavili svetu ispovijed potrebno je:
Temeljito ispitati svoju savjest
Pokajati se za svoje grijehe
?vrsto odlu?iti ne griješiti više, ?uvati se grješne prigode i popraviti štetu u?injenu svojim grijesima. Borit ?u se da budem bolji/bolja!
Grijehe sve iskreno ispovjediti
Izvršiti zadanu pokoru i dati zadovoljštinu
?vrsto vjerovati da nam je uistinu preko pokornika (ispovjednika) sam Gospodin oprostio grijehe i više nikad ne ispovijedati ve? ispovje?eni grijeh, jer je on zauvijek oprošten!

Opširnije:ŽIVOTNA ISPOVIJED

Nalazite se ovdje: Home Molitve Sakrament ispovijedi

Udruga Vjera i svjetlo

Udruga osoba ranjenih razli?itim stupnjem mentalnog hendikepa.Više.

Zajednica dobri pastir

Molitvena grupa Zajednice dobri pastir. Pro?itaj više...