.

Font Size

SCREEN

Profile

Direction

Menu Style

Cpanel

GRIJEH I SAKRAMENT ISPOVIJEDI

 

Osjećaš li se slab ili grešan? Ljudi često misle da je grijeh u biti, nešto dobro. To je uživanje, ugodnost, udobnost. Postoji samo jedan problem - ne sviđa se Bogu... i zato ne možemo griješiti. A ako ipak griješimo - Bog će nas kazniti.
To je pogansko gledanje!
U biti, grijeh je otrov, koji ubija sreću čovjeka, njegovu nutarnju radost, harmoniju, osjećaj smisla života. Ako griješim živim u tuzi, u nervozi, besmislenosti, na neki način, nisam više čovjek... Bog ne želi grijeh jer On, naš Tvorac, najbolje zna što nam je potrebno da živimo u miru i sreći. Grijeh donosi duhovnu smrt.

Smrtni i laki grijeh
Katekizam veli: Namjerno tj. znajući i hoteći, izabrati nešto što se teško protivi božanskom zakonu i čovjekovoj konačnoj svrsi, znači počiniti smrtni grijeh. On u nama razara ljubav bez koje je nemoguće vječno blaženstvo. Ako se za to ne kajemo, taj nas grijeh vodi u vječnu smrt.
Najgore je ako netko čini laki grijeh zbog toga što on još nije smrtni! Ovdje ima puno zla. Taj grijeh pokazuje oholost čovjeka, nezahvalnost, unutarnji nered (srce je podijeljeno). I ovaj laki grijeh čini mnogo nereda u našem duhovnom životu, ubija gorljivost za razvoj. Ako netko često puta čini laki grijeh - to može značiti da je ravnodušan prema Bogu! To rađa mlakošću i može donijeti plodove teških grijeha...
Druga stvar je, ako netko čini lagani grijeh zbog nepažljivosti ili je slab. On ne čini veliku štetu... Ipak, trebamo napredovati u očišćenju sebe do kraja...

 

Kada započinje grijeh? Što ostavlja za sobom?

Najprije je KUŠNJA. Kušnja je nešto normalno. Doživio ju je i Isus. Ona je prilika da možemo rasti u vjeri, potvrditi naš izbor Boga, jedinog Gospodina, možemo spoznati i svoje stanje. Ako odmah ne odbacim kušnju na putu ka grijehu dolazi često puta nesvjesno angažiranje tijela i čula.
Onda slijedi RAZGOVOR S KUŠNJOM, S LOŠIM MISLIMA. Čovjek je provociran preko kušnje. Ako se ne odluči na grijeh nije kriv, ali ipak bespotrebno troši snagu, vrijeme i to se može završiti grijehom. Slijedi BORBA. Ako netko duže vrijeme dozvoljava loše misli - one neće lako nestati.
O grijehu odlučuje ODLUKA. Dovoljna je odluka u mislima. Ne moram ukrasti novčanik. Dosta je ako odlučim da ga uzmem - to je već grijeh.
Poslije odluke obično slijedi REALIZIRANJE loše odluke.
SVAKI GRIJEH KOJI SE PONAVLJA RAÐA SKLONOŠĆU, MANOM, SLABOĆOM KARAKTERA. STALNO PONAVLJANJE - RAÐA OVISNOŠĆU - ONDA NASTUPA TEŠKA OVISNOST, ČOVJEK NIJE U STANJU KORISTITI SVOJU SLOBODU.

OSLOBOÐENJE od grijeha često puta nije stvar jedne molitve ili Ispovijedi. U trenutku odrješenja mi smo nanovo čisti, ali da se ovi grijesi više ne ponavljaju potreban je proces koji zahtijeva obično više vremena, rada na sebi i pokoru.
Da bi kroz staklo mogla proći zraka sunca, ono mora biti čisto. Ne ovisi to od sunca, već od stakla! Bog je Svjetlost svijeta. U procesu očišćenja gledamo prije svega na cilj, na naše zvanje! Mi smo pozvani na svetost života i vječnost s Bogom, koji je Ljubav. Ne možemo letjeti k Bogu na krilima promatranja i molitve, ako imamo sa sobom cijelu prtljagu zemaljskih želja, koje nisu u slozi sa našim zvanjem za nebo.
Tri su koraka na putu oslobođenja od grijeha:
1. očistiti se od teških grijeha,
2. osloboditi se od lakih grijeha,
3. očistiti se od nesavršenosti i svake navezanosti srca koje nas vuče ka grijehu.
Da možemo prihvatiti očišćenje od Boga (samo nas On može očistiti - sami to ne možemo) trebamo dvije kreposti: strpljivost i poniznost.
a. Strpljivost je povezana s pokorom, a najbolja pokora nije to, što sami sebi zadamo već ono što donosi život, obveze staleža u kojem živimo. Ljubav sve izdrži. Ukoliko je više pokore utoliko je više spremnosti za strpljivost. Ukoliko više treniraš pokoru toliko si više spreman za borbu strpljivosti.
b. Poniznost nam pomaže prihvatiti sebe sa zahvalnošću. Ako smo ponizni nećemo se živcirati, čuditi, brinuti, ili zaustavljati u trenutku kada iskusimo vlastitu nemoć i slabost.
Nećemo gledati na druge - što oni misle... ako povjerujemo da je Gospodin naš sudac!
Na putu obraćenja najjače sredstvo je susret s Gospodinom u sakramentu Ispovijedi.


ISPOVIJED KAO DAR, SAKRAMENT I IZRAZ PRIJATELJSTVA

Ispovijed kao dar

Često puta tema Ispovijedi rađa kod nas nemir, strahove, loše uspomene. To je ponekad i normalno zbog toga što u Ispovijedi trebamo priznati ono, što nismo dobro učinili, priznati našu oholost i sebičnost, naše mane.
U našoj Zajednici često pokušavamo gledati na Ispovijed kao na dar, sakrament - susret s Kristom koji donosi milost, te kao izraz prijateljstva prema Bogu.
Ispovijed jest dar Boga za nas, a ispovijediti se, naš je dar za Boga.
Jedan  čovjek dobio je od majke lijep prsten. Kad majka više nije bila živa taj prsten je bio znak jedinstva i zahvalnosti. Na žalost prsten je jednom pao na zemlju i na dragom kamenu koji ga je ukrašavao nastala je duboka pukotina.  Čovjek je htio popraviti prsten, ali svaki zlatar koji ga je pogledao, odgovarao je da to nije moguće: " Pukotina je preduboka". Ipak, na kraju je našao jednog starog zlatara koji je rekao da može popraviti ovaj prsten i pitao ga ima li pouzdanje u njega. "Da", odgovorio je čovjek. Kada se vratio poslije dva tjedna, zlatar mu je pokazao prsten na čijem je kamenu uradio lijepu ružu a pukotina se promijenila u stabiljku ruže. Iznenađen je pogledao. Da, to je isti prsten, ali sada još ljepši i vrjedniji, jer je na kamenu umjesto pukotine bio lijepi cvijet. Isti, a ipak ljepši.
Tako i na našoj duši svaki grijeh ostavlja tragove i „pukotine”. Grijehom uništavamo našu dušu, ali ako predamo Isusu naše grijehe i dozvolimo Mu da na njima radi - postajemo još bolji. On može iscijeliti naše rane. Mi smo uistinu otkupljeni Krvlju Krista i ništa ne može uništiti to otkupljenje. Grijeh koji na početku izgleda kao pobjeda sotone na kraju je većom Kristovom pobjedom, ako se predamo u ruke Krista jedinog Spasitelja čovjeka. Rim 5, 20: „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost”. Bogu se ne sviđaju naši grijesi i oni su za Njega uvreda, ali On nas voli bezuvjetno, još više nas traži, kao pastir izgubljenu ovcu. Ako smo pali u grijeh - nije to zapreka za Boga - po Krvi Kristovoj naši padovi nisu zapreka, možemo postati još više sveti i iskusiti veličinu milosrđa i ljubavi Boga.

Ispovijed kao sakrament

Samo Bog jedini oprašta grijehe. Isus ima vlast na zemlji otpuštati grijehe (usp. Mk 2,10).

Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, u životu i u djelovanju bude znak, oruđe opraštanja i pomirenja što nam ga je on pribavio cijenom svoje Krvi. Ipak je vršenje vlasti odrješivanja povjerio apostolskoj službi, (KKC 1442). Prvog dana poslije svojeg uskrsnuća Isus je rekao apostolima: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,22-23). Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakrament obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja (KKC, 1486).
Sakrament je prije svega susret s milosrdnim Ocem, sa Isusom, Dobrim Pastirom, koji želi, govoreći slikovito, izvaditi iz trnja grijeha izgubljenu ovcu, te iscijeliti njezine rane. Po Duhu Svetom i služenju Crkve (svećenika), Bog izlijeva svoju milost oproštenja. Možda je svećenik koji nas ispovijeda opterećen različitim problemima: umor, godište, nevrijeme, bolest, ili osjećamo da nas ne razumije ili nije dao dobar savjet. Trebamo se moliti i za svećenika kojemu dolazimo na Ispovijed. Sakrament, dakle, nije samo susret sa svećenikom. Prije svega to je susret s Bogom, s Isusom koji nas pere svojom Krvlju (usp. Otk 7,14). Treba u to vjerovati neovisno od naših osjećaja - npr. osjećam li se poslije Ispovijedi bolje. Bitna je i naša vjera i čini: u svom srcu kajanje, u svojim ustima ispovijed, u svom vladanju poniznost i potpuna zadovoljština (usp. KKC 1450). Katekizam (1454) savjetuje da je dobro za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti u svijetlu Božje Riječi (npr. Rim 12-15; 1 Kor 12-13; Gal 5; Ef 4-6). Sveti P. Pio je često puta bio strog u ispovijedi, posebno ako je vidio da čovjek koji dolazi nema raskajano srce i misli da je njegov grijeh sitnica: „Sitnicama vrijeđati Boga! Idi van!” Događalo se da nije udijelio oproštenje- „ne radim to da te pošaljem u pakao već u nebo!”. „Idi najprije, uvedi red u svoj život, a kasnije ću te ispovijedti”. Onima koji su dolazili u strahu rekao je: „Nisi li ljubio Boga u prošlosti? Ne ljubiš li Boga? Ne želiš li ljubiti Boga uvijek? Oprošteni su ti grijesi mnogi jer si ljubio mnogo! (usp. Lk 7,47). Dakle, ne boj se! Bog sve može odbaciti u svojim stvorovima... ali ne može odbaciti čovjeka koji ima iskrenu želju ljubiti Ga”. „Ako biste znali koliko je dragocjena jedna duša! Duše nisu poklon! Treba je kupiti. Ne znate li koliko je platio Isus?! Istim novcem treba platiti i danas”. „Isuse, Marijo, smilujte se! O Isuse prikazujem Tebi ovu dušu, moraš je obratiti, spasiti; ... Prikazujem za nj sebe”.

Ispovijed kao izraz prijateljstva

Treći je pogled na Ispovijed kao izraz prijateljstva. Isus ne želi da budemo Njegovi robovi, nego „prijatelji” (usp. Iv 15, 13-15). Ovo prijateljstvo možemo razvijati preko Ispovijedi. S pravim prijateljem susrećemo se ne samo jedanput u godini već često puta, ne da nešto obavimo za sebe ili zato „što moramo” zbog zakonskih obveza te znamo govoriti „ispričavam se” ako smo ga povrijedili. U prijateljstvu ne govorimo: „što moram činiti za tebe?” već „što mogu, što želiš, kako te mogu iznenaditi, kakvi su tvoji snovi?”
Krv Kristova očituje preveliku ljubav Boga i dokaz je Njegovog prijateljstva prema nama. "Imajmo pogled upravljen na Kristovu Krv, te shvatimo kako je dragocjena njegovu Ocu: prolivši je naime za naše spasenje, dao je milost obraćenja cijelome svijetu” rekao je sv. Klement Rimski (II. st.). Ovo je Njegova pravda, da dok smo bili grješnici On je dao za nas svoj život, On ljubi uvijek prvi. Bog čeka na naš odgovor, želi da budemo osobno, kao Zajednica Krvi Kristove ili Crkva lijepi i čisti kao zaručnica za svojega zaručnika. Česta Ispovijed, posebno ako je povezana s duhovnim vodstvom u pouzdanju, iskrenom razgovoru, poslušnosti Božjoj Riječi i savjetima može pridonijeti velikom razvoju i rastu u našem duhovnom životu: uvoditi nas u duboko prijateljstvo s Bogom i u savršenost života.


Družba Misionara Krvi Kristove

Priprema za primanje sakramenta pomirenja

ISPIT SAVJESTI ZA ŽIVOTNU ISPOVIJED


Sv. Ignacije preporučuje da se za životnu ispovijed ispitamo od djetinjstva kad smo došli do uporabe razuma do sadašnjeg trenutka gledajući godinu za godinom, razdoblje po razdoblje, sjećajući se mjesta u kojima smo živjeli i djelovali kao i dužnosti koje su nam bile povjerene prema staležu, zvanju i zanimanju (roditelj, učenik, radnik, poslodavac ...).
Težina grijeha ovisi o naravi grijeha i o tomu koliko je osoba svjesna da ga čini te koliko voljom pristaje uz njega. Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: «Smrtni je grijeh onaj kojem je objekt teška stvar, učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom.»1 Laki se grijeh čini kad se u lakoj stvari ne održava mjera što je propisuje moralni zakon ili kad se moralni zakon krši u teškoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog pristanka.2
Za sve grijehe trudim se u poniznosti što točnije odrediti koliko puta sam što učinio ne umanjujući ni uvećavajući brojku težeći istini koja će me jedina osloboditi.
Prilike u kojima sam počinio neki grijeh treba spomenuti kada su one utjecale na težinu grijeha pazeći da se ne opravdavam kao i da se pretjerano ne ocrnjujem da bih izazvao dojam kreposti.

Opširnije:ISPIT SAVIJESTI1

ŽIVOTNA ISPOVIJED

Pomirenje s Bogom - Sakrament pomirdbe - Sveta ispovijed

Po milosti koju smo primili na krštenju, postali smo djeca Božja, Kristova braća i sestre te članovi Crkve i trebali bismo živjeti po Njegovu Evanđelju. No na žalost događa se protivno: svojom voljom postajemo neposlušni Bogu i time činimo zlo koje nazivamo grijeh.
Ne griješimo samo kad činimo zlo, već i kada ne činimo dobro koje bismo mogli i trebali činiti.

Grijeh nam razara dušu i tijelo, uništava nas i naše obitelji, jer smo se po grijehu udaljili od Boga, izvora svakog dobra, koji nam želi dobro i prebiva samo u čistoj duši, a dali smo moć Sotoni – Đavlu da mrcvari, uništava nas i našu djecu. Zato prekinimo to zlo i pustimo da Bog uđe u naša srca. To možemo učiniti temeljitom životnom ispovijedi.

Sam Gospodin Isus nam je rekao: „Perite često svoje haljine.“ – a koliko često i dobro ih mi peremo? Zamislite da godinama nosimo jednu haljinu i nikad je ne operemo, na njoj bi se nakupilo toliko prljavštine da bi se na kraju raspala.

A tako i naša nježna duša koja neprestano čezne za Bogom i plače u nama, svakim danom postaje sve prljavija i crnja. operimo svoju dušu, vratimo joj ljepotu koju je primila na krštenju i dopustimo našem dragom Isusu da može djelovati u našim životima i da nas ozdravi duhovno i tjelesno.
Svi smo grešnici: „Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i nema u nama istine.“ (1. Iv 1,8)

Ovo je samo podsjetnik, da dobijemo spoznaju što je sve grijeh, čime i kako griješimo, naravno da uvijek nešto promakne i da se nikada ne može sve napisati i sabrati na jednom mjestu, konačni sudac je dakako opet naša zdrava savjest, koja bi nas trebala upozoriti da smo nešto sagriješili.

Dakle, ako smo odlučili pokajati se, popraviti zlo i nepravdu koja je grijehom učinjena, skrušeno i na koljenima zamolimo Gospodina da nam oprosti. Bilo bi dobro zamoliti Duha Svetoga da nam pomogne otkriti što smo sve sagriješili. Uzmimo olovku i papir i po samom sjećanju napišimo svaki i najmanji grijeh koji smo počinili kroz cijeli život, od najranijeg djetinjstva, do časa ispovijedi. Ne smijemo namjerno zatajiti ni najmanji grijeh, jer tada ispovijed neće biti potpuna – životna.

Recimo iskreno sve grijehe pa i one (ako ih imamo) koji ovdje nisu zapisani.
Da se lakše odlučimo i pokajemo dobro je da pomislimo na tri križa:

Pomislimo najprije na križ na kojem je Gospodin naš Isus Krist satima prikovan visio, da zadovolji Božjoj pravdi za naše grijehe. Gle, koliko nas je ljubio! A kako sam mu ja uzvraćao/la i koliko sam ga vrijeđao/la!?
Zatim pomislimo na drveni križ na vlastitom grobu, ispod kojega će biti moje istrunulo tijelo. A besmrtna duša, gdje će ona biti? Da li u nebu, ili u čistilištu, ili u paklu, gdje bol ne prestaje niti se vatra gasi, gdje škrgut zuba vječno traje.
I na koncu pomislimo na križ koji će se pojaviti na nebu, kad se Sin Božji pojavi u sjaju slave svoje, da sudi žive i mrtve. I ja ću se tada pojaviti pred Njim u svom uskrslom tijelu. Da li ću tada „proplakati od radosti“ ili od očaja i užasa čekajući konačnu osudu, na drugu smrt u vječnom paklu?

Braćo i sestre,
Isus vas s ljubavlju i strpljivo čeka, tako ti je blizu ako ga prizoveš, ili ostaje daleko ako ti tako želiš. Ako Ga pustiš u svoje srce, dat će ti nadnaravnu snagu da se odupreš grijehu i napastima. Ponizno priznaj svoje grijehe, prihvati isusa Krista kao svog Spasitelja, dopusti mu da očisti i učini od tebe novog čovjeka.

O koliki su propali zbog manjkave ispovijedi! – znamenita je rečenica svete Tereze Avilske.
MOLITVA PRIJE SVETE ISPOVIJEDI

Pomolimo se najprije Prečistoj Zaručnici Duha Svetoga, Presvetoj Djevici Mariji, da nam izmoli svjetlost Duha Svetoga – da uzmognemo spoznati svoje grijehe.

„Dođi Duše Sveti, napuni mi dušu svojom milošću i užezi u meni oganj svoje ljubavi, da se uzmognem od srca pokajati za svoje grijehe i iskreno ih ispovjediti i od Tebe za njih oproštenje zadobiti.“ Amen.
Na svetoj ispovijedi reci sve što imaš na savjesti, jasno, bez ikakva straha i stida!!!
Stidjeti se moramo onda kada griješimo, a ne kad se obraćamo Bogu i nastojimo se popraviti, da budemo pravi sinovi i kćeri Božji. Služi nam na čast i utjehu, priznanje i skrušeno pokajanje!
Obavezno prije ispovijedi moramo sve oprostiti svima, koji su nam učinili bilo kakvo zlo, nepravdu ili nas mučili bilo čime.
Ispovijed ne vrijedi ako namjerno zatajimo teški grijeh. To je svetogrđe!
Da bismo dobro obavili svetu ispovijed potrebno je:
Temeljito ispitati svoju savjest
Pokajati se za svoje grijehe
Čvrsto odlučiti ne griješiti više, čuvati se grješne prigode i popraviti štetu učinjenu svojim grijesima. Borit ću se da budem bolji/bolja!
Grijehe sve iskreno ispovjediti
Izvršiti zadanu pokoru i dati zadovoljštinu
Čvrsto vjerovati da nam je uistinu preko pokornika (ispovjednika) sam Gospodin oprostio grijehe i više nikad ne ispovijedati već ispovjeđeni grijeh, jer je on zauvijek oprošten!

Opširnije:ŽIVOTNA ISPOVIJED

Nalazite se ovdje: Home Molitve Sakrament ispovijedi

Udruga Vjera i svjetlo

Udruga osoba ranjenih različitim stupnjem mentalnog hendikepa.Više.

Zajednica dobri pastir

Molitvena grupa Zajednice dobri pastir. Pročitaj više...