.

Font Size

SCREEN

Profile

Direction

Menu Style

Cpanel

Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove je katoli?ki blagdan. Slavi se u ?etvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan

Za Katoli?ku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki ?etvrtak.

Svetkovina Tijelova je ponovno otkriti unutarnji misaoni sadržaj; stvarno slavimo "Svetkovinu vjere"!

Tri bitna sadržaja povezujemo s tajnom svete Euharistije:


  • Žrtva predanja Isusa Krista u smrti na križu i uskrsnu?e i njegovo uprisutnjenje u svetoj misi.
  • Isus Krist – kruh vje?noga života u svetoj pri?esti.
  • Njegova prisutnost me?u nama – on ide na put s nama, što se izražava u procesiji tjelovske svetkovine.

1) Sasvim je osnovano naše razumijevanje euharistijskog slavlja kao živog uprisutnjenja žrtvenog predanja Isusa Krista za nas. To se je ispunilo pred dvije tisu?e godina na križu; pobjeda ljubavi i života nad grijehom, smr?u i ?avlom o?itovala se u njegovom uskrsnu?u. Isus Krist je posrednik izme?u Boga i ljudi; On nas zastupa kod Oca nebeskog. On je naš zagovornik i odvjetnik. Oslonjeni na njegovo veliko sve?eništvo koje u svakoj svetoj misi ponovo uprisutnjuje njegovu žrtvu za nas, ne trebamo se ni?ega bojati. Puni smo pouzdanja jer smo našli Otkupitelja.

2) Radujemo se što su danas me?u nama mnogi prvopri?esnici koji su nedavno po prvi put primili Isusa Krista kao kruh života u svetoj pri?esti. Mi trebamo taj kruh s neba, jer Isus nam daje vje?ni život. On je naša duhovna hrana na putu k Bogu. On ostaje kod nas i ne napušta nas. Važno je da Isusa primamo u svetoj pri?esti s vjerom, ljubavlju i ?ežnjom. Loše bi bilo ako bismo stupili k stolu Gospodnjem samo iz obi?aja ili nedostojno, ili se ide na svetu pri?est bez stvarnog osvjedo?enja. Mi trebamo Isusa Krista kao kruh vje?noga života, da nam duša ne umre od gladi.

3) Tjelovska procesija koja slijedi i oltari postavljeni na razli?itim mjestima do kojih dolazi procesija posvješ?uje nam da Isus Krist put života ide s nama. On je onaj koji ostaje kod nas uprisutnjen u Presvetom Sakramentu oltara: kao pravi Bog i ?ovjek, s tijelom i dušom, s mesom i krvlju. Ne ispunjava nas trijumfalizam dok održavamo procesiju. Puno više je prisutna zahvalnost i radost zbog toga što je Isus kod nas. On je kralj ljubavi i milosr?a, kojemu za sve to zahvaljujemo. Dakle, dajemo svjedo?anstvo vjere i pratimo Gospodina u procesiji. On neka izlije svoj obilat blagoslov nad našu župu, cijelu Crkvu i ?itav svijet!

Marija, Majka Božja neka nam izmoli zaštitu i Božji blagoslov.

Fra Jozo Župi?

 

O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Sve?enik s dvjema svije?ama pristupi vjerniku i moli: "Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mu?enika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!" Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoli?koj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dje?aka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomo? u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

Opširnije:Blagoslov grla -grli?anje2

Današnji se blagdan zove Prikazanje Gospodnje. Uprisutnjuje doga?aj kad su Marija i Josip prikazali dje?aka Isusa u hramu 40 dana nakon njegova ro?enja i on se tom prilikom susreo sa Šimunom i Anom.


Upoznajmo bolje ovaj blagdan.
Blagdan Prikazanja Gospodinova 2. velja?e, koji se slavi na 40. dan nakon Boži?a, ima za predmet one biblijske doga?aje u jeruzalemskom hramu, koji su izneseni u Lk 2,22-39 i kod kojih je Isus više u središtu od svoje Majke. Ovaj blagdan zajedno s blagdanom Navještenje Gospodinovo (Blagovijest) svojim sadržajem pripada grupi boži?nih blagdana izvan boži?nog blagdanskog kruga. Prema starozavjetnim kultskim propisima o ?iš?enju (Lev 12,1-2) žena je vrijedila nakon ro?enja dje?aka 40 dana, a nakon ro?enja djevoj?ice 80 dana kao ne?ista i morala je nakon toga predati sve?eniku ovcu i goluba, ako je bila siromašna, samo dva goluba kao okajnicu. „Neka on (sve?enik) to

 

Opširnije:Svije?nica1

Vrlo stara pobožna predaja potanko nam pripovijeda o tome kako je došlo do štovanja Gospe na Trsatu.

Starim gradom, tj. dvorcem Trsatom, godine 1291., vladao je knez Nikola I. Frankopan, vrlo pobožan ?ovjek, sin Bartola V. Frankopana koji je nosio naslov kneza kr?kog, hvarskog i bra?kog. Te godine, dana 10. svibnja rano ujutro, a bila je subota, došlo je nekoliko radnika na trsatski brežuljak da sijeku drva. Na svoju veliku za?u?enost, na livadi nedaleko gradske kule, opaze malu ku?icu, koje nikada tamo prije nije bilo. U ku?ici su našli križ i sliku Bl. Djevice Marije. Ku?ica je ležala na livadi, nije imala temelja. Veoma iznena?eni odoše knezu Nikoli Frankopanu i župniku Aleksandru Jurjevi?u i sve im to javiše.

Opširnije:Gospa Trsatska

SVIJE?NICA ili Prikazanje Gospodinovo blagdan je svjetla koji se slavi 2. velja?e.

Prema židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela dirati ništa posve?eno ni u?i u prostore Hrama dok ne pro?e 40 dana od ro?enja sina. Tako?er, za žrtvu Bogu trebalo se prinijeti jednogodišnje janje, ili u slu?aju siromaštva, dvije grlice ili golubi?a. Josip i Marija 40. dan po ro?enju, došli su u jeruzalemski Hram prikazati Isusa kao prvoro?enca da ga obredno prikažu Bogu i obrežu. Ovaj je doga?aj u Starom zavjetu prorekao prorok Malahija: „I do?i ?e iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i an?eo Saveza koga žudite“.

 

Ondje se zatekao sve?enik Šimun koji je Isusa prepoznao kao Mesiju („svjetlost na prosvjetljenje naroda”), a Mariji je prorekao da ?e mnogo patiti („Ma? boli, probost ?e ti dušu“). O ovom doga?aju razmatra se u 4. otajstvu krunice Otajstava svjetla.

U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelorum, a u Slavoniji Svitlomarinje. Vjernici tom prigodom u crkvu donose svije?e na blagoslov.

SVETI MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL, arkan?eli

Iz tajne Božje svetosti proizlazi štovanje triju arkan?ela, koje danas slavimo, kao i svetih an?ela ?uvara, koje slavimo 2. listopada. An?eli kao duhovna bi?a, unato? njihovoj službi u povijesti spasenja, ve? po svojoj biti izmi?u svakom povijesnom razmatranju. Zato i ne možemo opisivati njihov život kao što ?inimo sa životom svetaca.

Unato? tome, na temelju Božje objave možemo ipak o njima nešto re?i, isto tako možemo opisivati njihovo štovanje. ?inimo to rado, što s cijelom Crkvom danas slavimo njihov blagdan, a i što mnogi vjernici nose njihova imena slave?i danas svoj imendan.

Ime Mihael, u hebrejskom 'Mi ka el', što zna?i: "Tko je kao Bog?" spominje se u Svetom pismu pet puta.

Najzna?ajniji je pak svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim an?elima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi an?eli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izba?en veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove ?avao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zba?en na zemlju i bijahu zba?eni s njime njegovi an?eli" (Dn 12,7-9).

Imaju?i u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s ma?em u ruci.

Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naro?ito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit ?e se do konca vremena, promatra kao svoga mo?nog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan. Velikog arkan?ela jednako živo štuje isto?na i zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njema?ka ga tako?er od davnine slavi kao svoga zaštitnika.

Ikod nas je u Hrvatskoj veoma razvijen kult sv. Mihovila. Podignute su mu u ?ast mnoge župne i podružne crkve, a i neka mjesta nose njegovo ime. Tako imamo Miholjac, Miholec, Mihovljan itd.

Bogoslužje veoma zorno isti?e trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj nek nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!

Sveto pismo poimence na nekoliko mjesta spominje i sv. Gabriela, arkan?ela. I štovanje je sv. Gabriela staro, a naro?ito je vezano uz blagdan Blagovijesti. Njemu je, kao i sv. Mihaelu, pu?ka pobožnost pridavala ulogu ?uvara crkvenih vrata; ta dva arkan?ela prije?e demonu ulaz u crkvu. Kao svoga zaštitnika štovali su sv. Gabriela glasonoše, tekli?i i pismonoše. Papa Pio XII. apostolskim breveom od 1. travnja 1951. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije:

Ime Rafael zna?i "Bog lije?i", ime je tre?ega arkan?ela, koga danas slavimo. Njega, kao i dvojicu drugih arkan?ela, opširno spominju apokrifne knjige, a od kanonskih knjiga Rafael je veoma prisutan u Tobijinoj knjizi. Naro?ito se Rafaelu preporu?uju putnici, a pomalo i pe?albari te iseljenici. Kao duhovnome lije?niku po?eše mu se utjecati i bolesnici u duševnim i tjelesnim bolestima. A kao svoga posebnog zaštitnika ?aste ga apotekari.

Po krš?anskoj tradiciji, koju prihva?aju i mnogi nekrš?ani, dva dana u godini, 1. i 2. studenoga, vjernici se posebno sje?aju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima ?inimo.

Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stolje?u. Crkva je od svojih po?etaka jednom godišnje slavila sve svete mu?enike. Crkva, dapa?e, od samih po?etaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mu?enike. Kako je broj mu?enika i drugih svetaca s vremenom narastao pa ih je bilo nemogu?e sve nabrojati, Crkva je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slave?i njihov spomendan na odre?eni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa se zato uveo blagdan Svih svetih.

„Pod izrazom „svi sveti“ ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je ve?e mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar niti u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo njih Crkva želi po?astiti ovim blagdanom. Takvih je zasigurno bilo i ima ih u našoj blizini.

Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, ?esto podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedo?ili veliku požrtvovnost: majke, o?evi, vrsni radnici svake ruke, lije?nici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posve?en ovaj blagdan. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, zahvale i da im se preporu?e. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije navikle su blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je iz upravo iznesenih razloga – neto?no! Neto?no je i s obzirom na vjernike jer je krš?anska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mu?no ra?anje u novi život, život s Bogom "o?i u o?i".

Blagdan Svih svetih ujedinjuje nas i svete kao ni jedan drugi dan u godini. Zajedno i istovremeno ispovijedamo „op?instvo svetih i život vje?ni“. Druže?i se s njima, shva?amo da ih trebamo, ne kao idole kojima bismo se divili zašto što su jaki ili lijepi, nego kao uzore koje treba nasljedovati radi kvalitete života i postizanja spasenja.

S DONBOSCO.HR

Sveci su živjeli evan?elje, ljubili Boga i bližnje, svaki na svoj na?in, što ih je proslavilo pred Bogom i pred ljudima. Vrijedi doista pobliže upoznati svece osobito svoje zaštitnike, jer nosimo njihovo ime, slavimo imendane i s njima smo prijateljski povezani. Njihov zagovor nam je duhovno svjetlo na putu i sigurnost da put vodi k cilju. Iz svakodnevnog je život poznato da se cilj postiže izravno slijede?i putokaze makar i velikim usponima, ali na putu se može i lutati, zastajkivati radoznalo uz osjetila, strasti, bogatstva, vlast i druge zavodljive privla?nosti svijeta. Sveci bi nas pou?ili da se k Bogu, najuzvišenijem životnom cilju, ide žurno, uz trud i žrtve, provjeravaju?i znakove, zapovijedi, osobito onu najve?u zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Sveci su u tome pravi stru?njaci, znali su da ih Bog ljubi, ljubili su Boga i slušali njegovu rije?. Nisu se pitali kako ?esto treba i?i na svetu misu, koliko treba moliti. Oni su željeli uvijek biti u Božjoj blizini, otvarali se milosti da Bog zaposjedne svaku poru njihova života jer su se tada najbolje osje?ali. U o?ima svijeta bili su mali, neznatni, zakinuti usred svoje životne borbe i danas ?uju kako Bog zajedno sa svetima glasno navija za njih tijekom dramati?ne utakmice u kojoj ?e sigurno pobijediti kao i njegov Sin, naš uskrsli Gospodin.

Sveci nadalje u?e da na putu nismo sami i da s nama putuje mnoštvo onih koji traže Boga, treba im pomo?i. Ima i onih koji žele rasti u vjeri, treba ih pou?iti. Moramo živjeti tako da iza nas ostane trag svetosti. Sveti Augustin se obratio slušaju?i propovijedi sv. Ambrozija, milanskog biskupa. Sv. Ignacija Lojolskog oduševila je knjiga Život svetaca; obratio se, postao sve?enik, utemeljitelj jednog od najve?ih redova u Crkvi.  Edith Stein, ?itala je spise sv. Terezije Avilske, u njima otkrila Istinu. Sv Ivan Boco, suvremeni odgojitelj mladih, govorio je mladima: „Budite sveti, to traži Bog, to nije teško, svece o?ekuje nagrada u nebu.“

Zapalio je srce svoga u?enika  Dominika Savija koji mu je povjerio životnu želju: „Želim samo jedno: postati svet!“ I danas je lakše je živjeti sveto, nego osrednje i dosadno. Ne misliti što radiš, nego tko si. Svetost nije u onome što ?iniš nego u onome tko si. Ne posve?uju nas djela nego mi posve?ujemo svoje ?ine.

?etrdeset dana nakon Uskrsa, a deset prije silaska Duha Svetoga nad apostole, Isus je uzišao na nebo. Svetkovina Uzašaš?a dokaz je spasa za ?itavo ?ovje?anstvo, zato se zove Spasovo.

Ono je prekretnica koja predstavlja prijelaz od „djela Kristova“ na „djelo Crkve“. Ona ozna?uje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od 40 dana zna?i ispunjenje svega što je donio za spas ?ovje?anstva. Isus je još na Posljednjoj ve?eri u velikosve?eni?koj molitvi nagovijestio da odlazi, da je svoje djelo dovršio, ali da ?e ponovno do?i na svršetku vremena te da u isto vrijeme trajno ostaje prisutan na sakramentalan na?in.

 

Nakon Uzašaš?a, prvi su u?enici ostali zajedno u prostoriji Posljednje ve?ere, okupljeni oko Marije, u iš?ekivanju Duha Svetoga koji im je On navijestio: Duha Branitelja, Parakleta, Duha Istine, koji ?e ih ?uvati u Njegovu imenu i u Istini.

Uzašaš?e zna?i da je On sada i kao ?ovjek uzdignut u božanske sfere, da je „sjeo zdesna Bogu“. Taj biblijski izraz ozna?ava da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim.

Crkva kao eshatološka zajednica na obredno-znakovit na?in spasenje kao budu?u i nadvremensku stvarnost, živi ve? sada. On je postao ?ovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama te nas uzdigne tamo gdje je On.

Udruga Vjera i svjetlo

Udruga osoba ranjenih razli?itim stupnjem mentalnog hendikepa.Više.

Zajednica dobri pastir

Molitvena grupa Zajednice dobri pastir. Pro?itaj više...