.

Font Size

SCREEN

Profile

Direction

Menu Style

Cpanel

Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove je katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan

Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina Tijelova je ponovno otkriti unutarnji misaoni sadržaj; stvarno slavimo "Svetkovinu vjere"!

Tri bitna sadržaja povezujemo s tajnom svete Euharistije:


  • Žrtva predanja Isusa Krista u smrti na križu i uskrsnuće i njegovo uprisutnjenje u svetoj misi.
  • Isus Krist – kruh vječnoga života u svetoj pričesti.
  • Njegova prisutnost među nama – on ide na put s nama, što se izražava u procesiji tjelovske svetkovine.

1) Sasvim je osnovano naše razumijevanje euharistijskog slavlja kao živog uprisutnjenja žrtvenog predanja Isusa Krista za nas. To se je ispunilo pred dvije tisuće godina na križu; pobjeda ljubavi i života nad grijehom, smrću i đavlom očitovala se u njegovom uskrsnuću. Isus Krist je posrednik između Boga i ljudi; On nas zastupa kod Oca nebeskog. On je naš zagovornik i odvjetnik. Oslonjeni na njegovo veliko svećeništvo koje u svakoj svetoj misi ponovo uprisutnjuje njegovu žrtvu za nas, ne trebamo se ničega bojati. Puni smo pouzdanja jer smo našli Otkupitelja.

2) Radujemo se što su danas među nama mnogi prvopričesnici koji su nedavno po prvi put primili Isusa Krista kao kruh života u svetoj pričesti. Mi trebamo taj kruh s neba, jer Isus nam daje vječni život. On je naša duhovna hrana na putu k Bogu. On ostaje kod nas i ne napušta nas. Važno je da Isusa primamo u svetoj pričesti s vjerom, ljubavlju i čežnjom. Loše bi bilo ako bismo stupili k stolu Gospodnjem samo iz običaja ili nedostojno, ili se ide na svetu pričest bez stvarnog osvjedočenja. Mi trebamo Isusa Krista kao kruh vječnoga života, da nam duša ne umre od gladi.

3) Tjelovska procesija koja slijedi i oltari postavljeni na različitim mjestima do kojih dolazi procesija posvješćuje nam da Isus Krist put života ide s nama. On je onaj koji ostaje kod nas uprisutnjen u Presvetom Sakramentu oltara: kao pravi Bog i čovjek, s tijelom i dušom, s mesom i krvlju. Ne ispunjava nas trijumfalizam dok održavamo procesiju. Puno više je prisutna zahvalnost i radost zbog toga što je Isus kod nas. On je kralj ljubavi i milosrđa, kojemu za sve to zahvaljujemo. Dakle, dajemo svjedočanstvo vjere i pratimo Gospodina u procesiji. On neka izlije svoj obilat blagoslov nad našu župu, cijelu Crkvu i čitav svijet!

Marija, Majka Božja neka nam izmoli zaštitu i Božji blagoslov.

Fra Jozo Župić

 

O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: "Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!" Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

Opširnije:Blagoslov grla -grličanje2

Današnji se blagdan zove Prikazanje Gospodnje. Uprisutnjuje događaj kad su Marija i Josip prikazali dječaka Isusa u hramu 40 dana nakon njegova rođenja i on se tom prilikom susreo sa Šimunom i Anom.


Upoznajmo bolje ovaj blagdan.
Blagdan Prikazanja Gospodinova 2. veljače, koji se slavi na 40. dan nakon Božića, ima za predmet one biblijske događaje u jeruzalemskom hramu, koji su izneseni u Lk 2,22-39 i kod kojih je Isus više u središtu od svoje Majke. Ovaj blagdan zajedno s blagdanom Navještenje Gospodinovo (Blagovijest) svojim sadržajem pripada grupi božićnih blagdana izvan božićnog blagdanskog kruga. Prema starozavjetnim kultskim propisima o čišćenju (Lev 12,1-2) žena je vrijedila nakon rođenja dječaka 40 dana, a nakon rođenja djevojčice 80 dana kao nečista i morala je nakon toga predati svećeniku ovcu i goluba, ako je bila siromašna, samo dva goluba kao okajnicu. „Neka on (svećenik) to

 

Opširnije:Sviječnica1

Vrlo stara pobožna predaja potanko nam pripovijeda o tome kako je došlo do štovanja Gospe na Trsatu.

Starim gradom, tj. dvorcem Trsatom, godine 1291., vladao je knez Nikola I. Frankopan, vrlo pobožan čovjek, sin Bartola V. Frankopana koji je nosio naslov kneza krčkog, hvarskog i bračkog. Te godine, dana 10. svibnja rano ujutro, a bila je subota, došlo je nekoliko radnika na trsatski brežuljak da sijeku drva. Na svoju veliku začuđenost, na livadi nedaleko gradske kule, opaze malu kućicu, koje nikada tamo prije nije bilo. U kućici su našli križ i sliku Bl. Djevice Marije. Kućica je ležala na livadi, nije imala temelja. Veoma iznenađeni odoše knezu Nikoli Frankopanu i župniku Aleksandru Jurjeviću i sve im to javiše.

Opširnije:Gospa Trsatska

SVIJEĆNICA ili Prikazanje Gospodinovo blagdan je svjetla koji se slavi 2. veljače.

Prema židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela dirati ništa posvećeno ni ući u prostore Hrama dok ne prođe 40 dana od rođenja sina. Također, za žrtvu Bogu trebalo se prinijeti jednogodišnje janje, ili u slučaju siromaštva, dvije grlice ili golubića. Josip i Marija 40. dan po rođenju, došli su u jeruzalemski Hram prikazati Isusa kao prvorođenca da ga obredno prikažu Bogu i obrežu. Ovaj je događaj u Starom zavjetu prorekao prorok Malahija: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“.

 

Ondje se zatekao svećenik Šimun koji je Isusa prepoznao kao Mesiju („svjetlost na prosvjetljenje naroda”), a Mariji je prorekao da će mnogo patiti („Mač boli, probost će ti dušu“). O ovom događaju razmatra se u 4. otajstvu krunice Otajstava svjetla.

U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelorum, a u Slavoniji Svitlomarinje. Vjernici tom prigodom u crkvu donose svijeće na blagoslov.

SVETI MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL, arkanđeli

Iz tajne Božje svetosti proizlazi štovanje triju arkanđela, koje danas slavimo, kao i svetih anđela čuvara, koje slavimo 2. listopada. Anđeli kao duhovna bića, unatoč njihovoj službi u povijesti spasenja, već po svojoj biti izmiču svakom povijesnom razmatranju. Zato i ne možemo opisivati njihov život kao što činimo sa životom svetaca.

Unatoč tome, na temelju Božje objave možemo ipak o njima nešto reći, isto tako možemo opisivati njihovo štovanje. Činimo to rado, što s cijelom Crkvom danas slavimo njihov blagdan, a i što mnogi vjernici nose njihova imena slaveći danas svoj imendan.

Ime Mihael, u hebrejskom 'Mi ka el', što znači: "Tko je kao Bog?" spominje se u Svetom pismu pet puta.

Najznačajniji je pak svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli" (Dn 12,7-9).

Imajući u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci.

Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako živo štuje istočna i zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga također od davnine slavi kao svoga zaštitnika.

Ikod nas je u Hrvatskoj veoma razvijen kult sv. Mihovila. Podignute su mu u čast mnoge župne i podružne crkve, a i neka mjesta nose njegovo ime. Tako imamo Miholjac, Miholec, Mihovljan itd.

Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj nek nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!

Sveto pismo poimence na nekoliko mjesta spominje i sv. Gabriela, arkanđela. I štovanje je sv. Gabriela staro, a naročito je vezano uz blagdan Blagovijesti. Njemu je, kao i sv. Mihaelu, pučka pobožnost pridavala ulogu čuvara crkvenih vrata; ta dva arkanđela priječe demonu ulaz u crkvu. Kao svoga zaštitnika štovali su sv. Gabriela glasonoše, teklići i pismonoše. Papa Pio XII. apostolskim breveom od 1. travnja 1951. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije:

Ime Rafael znači "Bog liječi", ime je trećega arkanđela, koga danas slavimo. Njega, kao i dvojicu drugih arkanđela, opširno spominju apokrifne knjige, a od kanonskih knjiga Rafael je veoma prisutan u Tobijinoj knjizi. Naročito se Rafaelu preporučuju putnici, a pomalo i pečalbari te iseljenici. Kao duhovnome liječniku počeše mu se utjecati i bolesnici u duševnim i tjelesnim bolestima. A kao svoga posebnog zaštitnika časte ga apotekari.

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenoga, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca s vremenom narastao pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan na određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa se zato uveo blagdan Svih svetih.

„Pod izrazom „svi sveti“ ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar niti u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo njih Crkva želi počastiti ovim blagdanom. Takvih je zasigurno bilo i ima ih u našoj blizini.

Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen ovaj blagdan. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, zahvale i da im se preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije navikle su blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je iz upravo iznesenih razloga – netočno! Netočno je i s obzirom na vjernike jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".

Blagdan Svih svetih ujedinjuje nas i svete kao ni jedan drugi dan u godini. Zajedno i istovremeno ispovijedamo „općinstvo svetih i život vječni“. Družeći se s njima, shvaćamo da ih trebamo, ne kao idole kojima bismo se divili zašto što su jaki ili lijepi, nego kao uzore koje treba nasljedovati radi kvalitete života i postizanja spasenja.

S DONBOSCO.HR

Sveci su živjeli evanđelje, ljubili Boga i bližnje, svaki na svoj način, što ih je proslavilo pred Bogom i pred ljudima. Vrijedi doista pobliže upoznati svece osobito svoje zaštitnike, jer nosimo njihovo ime, slavimo imendane i s njima smo prijateljski povezani. Njihov zagovor nam je duhovno svjetlo na putu i sigurnost da put vodi k cilju. Iz svakodnevnog je život poznato da se cilj postiže izravno slijedeći putokaze makar i velikim usponima, ali na putu se može i lutati, zastajkivati radoznalo uz osjetila, strasti, bogatstva, vlast i druge zavodljive privlačnosti svijeta. Sveci bi nas poučili da se k Bogu, najuzvišenijem životnom cilju, ide žurno, uz trud i žrtve, provjeravajući znakove, zapovijedi, osobito onu najveću zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Sveci su u tome pravi stručnjaci, znali su da ih Bog ljubi, ljubili su Boga i slušali njegovu riječ. Nisu se pitali kako često treba ići na svetu misu, koliko treba moliti. Oni su željeli uvijek biti u Božjoj blizini, otvarali se milosti da Bog zaposjedne svaku poru njihova života jer su se tada najbolje osjećali. U očima svijeta bili su mali, neznatni, zakinuti usred svoje životne borbe i danas čuju kako Bog zajedno sa svetima glasno navija za njih tijekom dramatične utakmice u kojoj će sigurno pobijediti kao i njegov Sin, naš uskrsli Gospodin.

Sveci nadalje uče da na putu nismo sami i da s nama putuje mnoštvo onih koji traže Boga, treba im pomoći. Ima i onih koji žele rasti u vjeri, treba ih poučiti. Moramo živjeti tako da iza nas ostane trag svetosti. Sveti Augustin se obratio slušajući propovijedi sv. Ambrozija, milanskog biskupa. Sv. Ignacija Lojolskog oduševila je knjiga Život svetaca; obratio se, postao svećenik, utemeljitelj jednog od najvećih redova u Crkvi.  Edith Stein, čitala je spise sv. Terezije Avilske, u njima otkrila Istinu. Sv Ivan Boco, suvremeni odgojitelj mladih, govorio je mladima: „Budite sveti, to traži Bog, to nije teško, svece očekuje nagrada u nebu.“

Zapalio je srce svoga učenika  Dominika Savija koji mu je povjerio životnu želju: „Želim samo jedno: postati svet!“ I danas je lakše je živjeti sveto, nego osrednje i dosadno. Ne misliti što radiš, nego tko si. Svetost nije u onome što činiš nego u onome tko si. Ne posvećuju nas djela nego mi posvećujemo svoje čine.

Četrdeset dana nakon Uskrsa, a deset prije silaska Duha Svetoga nad apostole, Isus je uzišao na nebo. Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo.

Ono je prekretnica koja predstavlja prijelaz od „djela Kristova“ na „djelo Crkve“. Ona označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od 40 dana znači ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Isus je još na Posljednjoj večeri u velikosvećeničkoj molitvi nagovijestio da odlazi, da je svoje djelo dovršio, ali da će ponovno doći na svršetku vremena te da u isto vrijeme trajno ostaje prisutan na sakramentalan način.

 

Nakon Uzašašća, prvi su učenici ostali zajedno u prostoriji Posljednje večere, okupljeni oko Marije, u iščekivanju Duha Svetoga koji im je On navijestio: Duha Branitelja, Parakleta, Duha Istine, koji će ih čuvati u Njegovu imenu i u Istini.

Uzašašće znači da je On sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je „sjeo zdesna Bogu“. Taj biblijski izraz označava da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim.

Crkva kao eshatološka zajednica na obredno-znakovit način spasenje kao buduću i nadvremensku stvarnost, živi već sada. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama te nas uzdigne tamo gdje je On.

Udruga Vjera i svjetlo

Udruga osoba ranjenih različitim stupnjem mentalnog hendikepa.Više.

Zajednica dobri pastir

Molitvena grupa Zajednice dobri pastir. Pročitaj više...