.

Font Size

SCREEN

Profile

Direction

Menu Style

Cpanel

O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: "Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!" Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

Opširnije:Blagoslov grla -grličanje2

Današnji se blagdan zove Prikazanje Gospodnje. Uprisutnjuje događaj kad su Marija i Josip prikazali dječaka Isusa u hramu 40 dana nakon njegova rođenja i on se tom prilikom susreo sa Šimunom i Anom.


Upoznajmo bolje ovaj blagdan.
Blagdan Prikazanja Gospodinova 2. veljače, koji se slavi na 40. dan nakon Božića, ima za predmet one biblijske događaje u jeruzalemskom hramu, koji su izneseni u Lk 2,22-39 i kod kojih je Isus više u središtu od svoje Majke. Ovaj blagdan zajedno s blagdanom Navještenje Gospodinovo (Blagovijest) svojim sadržajem pripada grupi božićnih blagdana izvan božićnog blagdanskog kruga. Prema starozavjetnim kultskim propisima o čišćenju (Lev 12,1-2) žena je vrijedila nakon rođenja dječaka 40 dana, a nakon rođenja djevojčice 80 dana kao nečista i morala je nakon toga predati svećeniku ovcu i goluba, ako je bila siromašna, samo dva goluba kao okajnicu. „Neka on (svećenik) to

 

Opširnije:Sviječnica1

Vrlo stara pobožna predaja potanko nam pripovijeda o tome kako je došlo do štovanja Gospe na Trsatu.

Starim gradom, tj. dvorcem Trsatom, godine 1291., vladao je knez Nikola I. Frankopan, vrlo pobožan čovjek, sin Bartola V. Frankopana koji je nosio naslov kneza krčkog, hvarskog i bračkog. Te godine, dana 10. svibnja rano ujutro, a bila je subota, došlo je nekoliko radnika na trsatski brežuljak da sijeku drva. Na svoju veliku začuđenost, na livadi nedaleko gradske kule, opaze malu kućicu, koje nikada tamo prije nije bilo. U kućici su našli križ i sliku Bl. Djevice Marije. Kućica je ležala na livadi, nije imala temelja. Veoma iznenađeni odoše knezu Nikoli Frankopanu i župniku Aleksandru Jurjeviću i sve im to javiše.

Opširnije:Gospa Trsatska

SVIJEĆNICA ili Prikazanje Gospodinovo blagdan je svjetla koji se slavi 2. veljače.

Prema židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela dirati ništa posvećeno ni ući u prostore Hrama dok ne prođe 40 dana od rođenja sina. Također, za žrtvu Bogu trebalo se prinijeti jednogodišnje janje, ili u slučaju siromaštva, dvije grlice ili golubića. Josip i Marija 40. dan po rođenju, došli su u jeruzalemski Hram prikazati Isusa kao prvorođenca da ga obredno prikažu Bogu i obrežu. Ovaj je događaj u Starom zavjetu prorekao prorok Malahija: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“.

 

Ondje se zatekao svećenik Šimun koji je Isusa prepoznao kao Mesiju („svjetlost na prosvjetljenje naroda”), a Mariji je prorekao da će mnogo patiti („Mač boli, probost će ti dušu“). O ovom događaju razmatra se u 4. otajstvu krunice Otajstava svjetla.

U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelorum, a u Slavoniji Svitlomarinje. Vjernici tom prigodom u crkvu donose svijeće na blagoslov.

Bog nam je dao mnogo svojih darova, a jedan od najvećih je sloboda. Prvi jesenski marijanski blagdan posvećen je Gospi od Otkupljenja ili Otkupiteljici robova.

Prema tradiciji Blažena Djevica Marija, Majka čovječanstva, ganuta samilošću prema porobljenima ukazala se 1218. sv. Petru Nolascu te mu naložila da osnuje novi red, koji će se posvetiti otkupljivanja robova. Svetac je poslušao, a u ostvarenju toga ideala pomagali su mu Jakov I., aragonski kralj i dominikanac sv. Rajmund de Penafort. Tako je osnovan novi red Majke Božje de Mercede za otkup robova. Red je odobren 1235. Slavi se od 1615., a za njega su zaslužni redovnici mercedarijevci koji su se borili za otkup i oslobođenje duša što su ih Saraceni (Arapi iz Španjolske, muslimani) porobili. Taj je Gospin blagdan papa Inocent XI. proširio na cijelu Španjolsku, a Inocent XII. 1696. na cijelu Crkvu. Redovnici su pod njezinim okriljem i uz najveće žrtve spasili iz ropstva više od 70 000 ljudi, a djeluju i danas na svim kontinentima, posebno u misijama. Danas, kad još ima toliko nedužno osuđenih na lišenje slobode, dobro je svetkovati ovaj blagdan, kao dan čovjekova prava na slobodu, dan zatočenika i logoraša. Ivan Pavao II., u svojoj je enciklici poručio: „Otkupitelj čovjeka, došavši na zemlju da otkupi ljudski rod, kao prvu stvar vratio mu je slobodu." Gospu od Otkupljenja najviše štuju vjernici u španjolskim pokrajinama Aragoniji i Kataloniji te u Latinskoj i Južnoj Americi.

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenoga, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca s vremenom narastao pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan na određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa se zato uveo blagdan Svih svetih.

„Pod izrazom „svi sveti“ ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar niti u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo njih Crkva želi počastiti ovim blagdanom. Takvih je zasigurno bilo i ima ih u našoj blizini.

Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen ovaj blagdan. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, zahvale i da im se preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije navikle su blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je iz upravo iznesenih razloga – netočno! Netočno je i s obzirom na vjernike jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".

Blagdan Svih svetih ujedinjuje nas i svete kao ni jedan drugi dan u godini. Zajedno i istovremeno ispovijedamo „općinstvo svetih i život vječni“. Družeći se s njima, shvaćamo da ih trebamo, ne kao idole kojima bismo se divili zašto što su jaki ili lijepi, nego kao uzore koje treba nasljedovati radi kvalitete života i postizanja spasenja.

S DONBOSCO.HR

Sveci su živjeli evanđelje, ljubili Boga i bližnje, svaki na svoj način, što ih je proslavilo pred Bogom i pred ljudima. Vrijedi doista pobliže upoznati svece osobito svoje zaštitnike, jer nosimo njihovo ime, slavimo imendane i s njima smo prijateljski povezani. Njihov zagovor nam je duhovno svjetlo na putu i sigurnost da put vodi k cilju. Iz svakodnevnog je život poznato da se cilj postiže izravno slijedeći putokaze makar i velikim usponima, ali na putu se može i lutati, zastajkivati radoznalo uz osjetila, strasti, bogatstva, vlast i druge zavodljive privlačnosti svijeta. Sveci bi nas poučili da se k Bogu, najuzvišenijem životnom cilju, ide žurno, uz trud i žrtve, provjeravajući znakove, zapovijedi, osobito onu najveću zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Sveci su u tome pravi stručnjaci, znali su da ih Bog ljubi, ljubili su Boga i slušali njegovu riječ. Nisu se pitali kako često treba ići na svetu misu, koliko treba moliti. Oni su željeli uvijek biti u Božjoj blizini, otvarali se milosti da Bog zaposjedne svaku poru njihova života jer su se tada najbolje osjećali. U očima svijeta bili su mali, neznatni, zakinuti usred svoje životne borbe i danas čuju kako Bog zajedno sa svetima glasno navija za njih tijekom dramatične utakmice u kojoj će sigurno pobijediti kao i njegov Sin, naš uskrsli Gospodin.

Sveci nadalje uče da na putu nismo sami i da s nama putuje mnoštvo onih koji traže Boga, treba im pomoći. Ima i onih koji žele rasti u vjeri, treba ih poučiti. Moramo živjeti tako da iza nas ostane trag svetosti. Sveti Augustin se obratio slušajući propovijedi sv. Ambrozija, milanskog biskupa. Sv. Ignacija Lojolskog oduševila je knjiga Život svetaca; obratio se, postao svećenik, utemeljitelj jednog od najvećih redova u Crkvi.  Edith Stein, čitala je spise sv. Terezije Avilske, u njima otkrila Istinu. Sv Ivan Boco, suvremeni odgojitelj mladih, govorio je mladima: „Budite sveti, to traži Bog, to nije teško, svece očekuje nagrada u nebu.“

Zapalio je srce svoga učenika  Dominika Savija koji mu je povjerio životnu želju: „Želim samo jedno: postati svet!“ I danas je lakše je živjeti sveto, nego osrednje i dosadno. Ne misliti što radiš, nego tko si. Svetost nije u onome što činiš nego u onome tko si. Ne posvećuju nas djela nego mi posvećujemo svoje čine.

Četrdeset dana nakon Uskrsa, a deset prije silaska Duha Svetoga nad apostole, Isus je uzišao na nebo. Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo.

Ono je prekretnica koja predstavlja prijelaz od „djela Kristova“ na „djelo Crkve“. Ona označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od 40 dana znači ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Isus je još na Posljednjoj večeri u velikosvećeničkoj molitvi nagovijestio da odlazi, da je svoje djelo dovršio, ali da će ponovno doći na svršetku vremena te da u isto vrijeme trajno ostaje prisutan na sakramentalan način.

 

Nakon Uzašašća, prvi su učenici ostali zajedno u prostoriji Posljednje večere, okupljeni oko Marije, u iščekivanju Duha Svetoga koji im je On navijestio: Duha Branitelja, Parakleta, Duha Istine, koji će ih čuvati u Njegovu imenu i u Istini.

Uzašašće znači da je On sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je „sjeo zdesna Bogu“. Taj biblijski izraz označava da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim.

Crkva kao eshatološka zajednica na obredno-znakovit način spasenje kao buduću i nadvremensku stvarnost, živi već sada. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama te nas uzdigne tamo gdje je On.

Dva dana u godini, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. Prve zabilježene tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila svete mučenike. njihov je broj rastao pa ih je bilo nemoguće sve razvrstati u kalendar. Zato se uveo ovaj blagdan.

 

Opširnije:Svi sveti i dušni dan 1. i 2. studenog

Udruga Vjera i svjetlo

Udruga osoba ranjenih različitim stupnjem mentalnog hendikepa.Više.

Zajednica dobri pastir

Molitvena grupa Zajednice dobri pastir. Pročitaj više...